Život kroz brojke

Život kroz brojke…

Imam 47.g.

Dvoje djece koje sam odgajala da budu svoji i da me ne trebaju, jer vjerujem da je to najveći čin ljubavi koji možeš dati svojoj djeci.

Iza mene je 19.g. zajedničkog života i braka.

Ispred mene, još neostvareni snovi, uzbuđenje, strast, nepoznato.

U 20-ima sam bila jako ambiciozna, znatiželjnja, brza.

Jurila sam. Otkriti svijet, otkriti mogućnosti, upijati, upijati, upijati.

U 30-ima sam se provodila jer sam u 20-ima otkrivala svijet. Poslovan svijet. U 30-ima sam se i udala. I postala mama.

U 40-ima počnjem osjećati da nešto ne štima, da to nije to, da brzo može biti i sporije, da manje može biti više, da odnosi trebaju biti istinski i otvoreni, drugačiji od onih koje imam u svojem okruženju, da su ispred mene velike odluke i promjene.

Počinjem mjenjati svoj poslovni svijet za svoju unutarnji koji me je poprilično iznenadio….sasvim neki drugi dio mene…opušten, više energetski, duhovniji.
Poslala sam Ego i MORAŠ na godišnji odmor. Duži godišnji odmor.

I u 20-im i u 30-im i u 40-im, oduvijek sam slušala svoju intuiciju.

Osim možda, dva tri puta, priznajem.

Ali cijenu sam platila – JA.

Oduvijek nisam previše marila za mišljenje drugim, osim ako se radilo o onima koje sam jako poštivala ili su me jako impresionirali, od kojih sam mogla nešto naučiti.

I u 20-im i u 30-im i u 40-im nekako sam uvijek birala ljubav, u postupcima, odnosima, izborima. Ona je neodvojivi dio mene, i kada to nisam znala.

Kada se okrenem i pogledam unatrag, vidim jako puno različitih trenutaka, situacija, ljudi.

Kada se popnem na prste i pogledam naprijed, u svoje 50-e….što vidim?

Vidim ŽIVOT. Vidim suživot s „Mr Right“.  Vidim puno ljubavi i puno kreiranja.

I jako puno smijanja. Putovanja. Puteve koji su se susreli i spojili, dodajući jedan drugom vrijednost i zajedno, a opet odvojeno uživaju u malim velikim stvarima što život znače.

Ako se popnem još malo više, tko zna što još mogu vidjeti ….

Koji je tvoj IDUĆI KORAK?

Otkrij