USPORI

USPORI

Zanimljivo. Kako uspori? U današnjem svijetu koji svakog trenutka izbacuje nove brojke. Nove informacije. Nova znanja. Nove mogučnosti. Kako uspori? Treba biti u tijeku. Treba sve to poloviti. Upiti. Ukomponirati. Negdje smjestiti….

Da li Vam prolazi kroz glavu takva misao? Da li osjećamo da ćemo nešto propustiti, da nećemo sve pohvatati, da nećemo biti INN, da nećemo ovo ili ono?

Iza takve poruke i takve, usudila bih se reći “strategije” krije se STRAH. Želja za strahom kao dominantnim osjećajem. Strah nas blokira, strah nas drži na mjestu, strah nam ne dopušta da upoznamo sebe, da kažemo što mislimo i osjećamo, da razmišljamo i odlučujemo. Strah nas drži tamo gdje jesmo.

Što se od mene očekuje?

U ubrzanom tempu današnjeg života sa svim dostupnim pomagalima današnjice, očekivanja su vrlo velika. Međutim svatko tko je odlučio baviti se sobom i trenirati “onaj jedan najbitniji mišić” kojemu posvećujemo  najmanje pažnje – naš UM – zna da očekivanja trebamo odmaknuti od sebe. Napraviti prostora za “ništa”.

Očekivanja su skup tuđih uvjerenja koja nose veliki teret za nas. Kako možemo ispuniti tuđa očekivanja? Kako možemo uopće znati koja su to nečija očekivanja? I zašto bi ih uopće trebali i željeli ispuniti?

Da bi uopće došli do ovakvih i sličnih pitanja, pitanja koja će nas voditi do novim mogućnosti i saznanja,  potreban je gore navedeni prostor za “ništa” . Iza kojeg će nastati – sve.

relax

“Take a minut”

U danu od 24 sata, u satu od 60 minuta, odlučimo uzeti tu jednu simboličnu minutu za – sebe. U kojoj ćemo stati, disati i ne raditi ništa. Odložiti pametne telefone, laptope, notebooke i sve ostale suvremene stvarčice koje “nam olakšavaju život”.

Reći ćete, lako je to tebi reći, ali ja sam u poslu. Trebam biti dostupan/na. Trebam pratiti, raditi, bit u tijeku… Imam obitelj, organiziram dva posla. Trebam svoja pomagala.

Pitam se koliko se stvarno radi o pomagalima. I koliko nam stvarno služe. I ja sam poduzetnica. I ja radim, imam obitelj, obaveze i odgovornosti. Ali moji prijatelji, obitelj, poslovni suradnici znaju da ukoliko me ne dobiju u trenutku kada su me zvali  i kontaktirali – javiti ću se. Trenutno ne mogu razgovarati. Radim nešto važno. Usporila sam, imam vrijeme za sebe. Za ništa. Šta god da to u tom trenutku značilo.

pronađi vrijeme za sebe

Želiš bolji svijet, kreni od sebe

U onom trenutku kada odlučimo uzeti tu jednu simboličnu minutu za sebe, sve se mijenja.  Trebamo odlučiti otpustiti kontrolu, ideju da smo nezamjenjivi, da će svijet propasti ako nismo prisutni. Osjećaj krivnje ako ne radimo “ništa”. Itd. Iza te jedne simbolične minute krije se puno toga. Puno odluka, mjenjanja, svjesnosti, prihvaćanja. U toj jednoj simboličnoj minuti kreće stvaranje novog svijeta, novog sustava, novih vrijednosti , novog života. Iz ljubavi a ne straha. “Trebam” zamjenjujemo za “Želim”. “Moram” nestaje. U stvari puno toga nestaje. Ali se otvara veliki prostor – za sve ono što stvarno želimo i što je u skladu sa našim vrijednostima. Sa tog mjesta, kada živimo i radimo ono što stvarno želimo, živimo ljubav. Živimo haarmoniju. Živimo prihvaćanje i dopuštanje.

Zato, USPORI.

USPORI da ne propustiš tu jednu simboličnu minutu koja znači sve.

zalazak