Roditeljstvo

Tek nedavno, kada sam ušla u svoje 40-te shvatila sam tko je velikim djelom zaslužan za ono što ja jesam.
Moja mama.

Koja me nikada nije ograničavala.

Koja me nikada nije usmjeravala prema onome što ona smatra da je za mene dobro.

Koja me je podržala u svakoj mojoj odluci i želji.

Odrasla sam s uvjerenjem da je to kod svakoga tako.

Shvatila sam da ja nemam jako puno uvjerenja koja mi ne služe.

Jer sam gradila svoja još iz ranog djetinjstva.

Svoj stav, svoj život, svoje snove.

Danas sam  i ja mama. Mama dvoje malodobne djece.

Upravo me je ta uloga motivirala da još više radim na sebi kako bih sa svješnošću donosila odluke i bila najbolja mama svojoj djeci.

Za mene biti najbolja mama svojoj djeci znači dati im priliku i znanje da postanu svoji, da grade svoj život i svoje snove.

Vrlo često kao roditelji, u najboljoj namjeri da zaštitimo svoju djecu,

u biti ih ograničavamo, zalijevamo strahove koje sami imamo, unosimo svoje nemire u njihove živote.

Vjerujem da je vrlo veliki izazov biti osviješten roditelj koje je odlučio da  neće znati što je najbolje za njegovu djecu,

već će u zajedničkom suživotu i odrastanju pratiti, podržati i učiti tko su naša djeca.

Slušati što oni žele, što ONI jesu.

Ja sam jako temperamentna osoba.

Moj sin je jako flegmatična osoba.

Razumijevanje i prihvaćanje naše okoline onakva kakva je ( odnosi se i na našu djecu) vodi nas prema kvalitetnim i sretnim rješenjima.

Znam da nam je kao roditelju izazov kada nas naša 10.godišnja kćer sasluša pa onda kaže…”Da…ali ja mislim tako…ja bi tako….” 🙂

Vjerujem da je veličina roditelja u postavljanju pravih pitanja djeci, pitanja koja će im pomoći da dođu do svojih ispravnih odgovora.

Vjerujem da je uloga roditelja podržati i naučiti djecu da aktivno i kreativno razmišljaju, da donose svoje odluke, da nauče raditi izbore ljubavi i živjeti u skladu sa univerzalnim zakonima.

Da bi to mogli, trebamo im biti primjer, zar ne?

Dugi niz godina smatrala sam da sam odgovorni roditelj jer zbog djece ostajem u braku.

Tek kada sam odlučila izaći iz braka u kojem nismo mogli svojoj djeci prenijeti ispravne životne vrijednosti i biti primjer odnosa ljubavi, shvatila sam da sam tek u tom trenutku u stvari postala odgovorna.

Ono što smo mi to će biti i naša djeca.

Ili će s određenim brojem godina shvatiti da imaju puno toga što trebaju promjeniti, kako bi postali ono što nose u sebi.

Jer oni u biti upijaju nas.