O prosječnosti

Prosječnost…

Pitam se da li sam kompetentna pisati o ovoj temi.

Odrasla između dva kontinenta, stalno na putu između Benghazija, Libija i Punta na otoku Krku.

Rođena u Rijeci, odrasla razgovarajući s mamom hrvatski, s tatom arapski, međusobno engleski.

Čuvala me teta indijka, išla u njemački vrtić u Benghaziju, upisala arapsku osnovnu školu, prebacila se u četvrtom razredu u tada novootvorenu Jugoslavensku osnovnu školu…polagala u prvom polugodištu prva tri razreda, u drugom završila četvrti…

Da, pitam se da li sam kompetentna pisati o prosječnosti kada je cijeli moj život sve osim prosječnog.

Nakon srednje škole, dok su  moje kolegice razmišljale o dečkima i budućoj obitelji, ja sam krenula u Beograd gdje sam studirala Orijentalistiku…vrlo brzo živjela u krugu “kreme grada”, bila rado viđena “mlada Dalmatinka” kako su me zvali, bez obzira što sam im bezuspješno tumačila da je Dalmacija tamo negdje niže…na raznobrojnim festivalima, kazališnim premijerama, dešavanjima…upoznala tadašnjeg gradonačelnika, bila u društvu i pod “zaštitom” tadašnje primadone Pozorišta na Terazijama i direktora tadašnje filharmonije u Beogradu…upoznala neke krasne ljude….

Zadnja godina faksa…početak rata…otišla doma na ljeto, nisam se više mogla vratiti iako sam željela. Umjesto toga upisala višu u Zagrebu, zaposlila se u Ministarstvu informiranja kao prevoditelj….otišla ubrzo raditi kao tajnica u jednu malu tvrtku jer mi odnosi u Ministarstvu nisu odgovarali…itd…itd.

Mogla bi pisati kako sam donosila odluke, skakala iz jedne situacije u drugu, mjenjala, mjenjala, mjenjala…sve sam uvijek ostvarila “samo” odlukom da idem određenim putem i da poduzmem određenu akciju, slušajući svoju intuiciju…

Instruktor jedrenja u klasi Optimist, sama jedrila na Laseru, Open water diver – položila ispit za ronjenje do 20 m dubine kako bih mogla uživati u podmorju i ljepoti tišine, vozač adrenaliskih sportova na moru…licencirani agent u prometu nekretninama…. i konačno Life Caoch i Mentor životne akademije…

Osim hrvatskog, engleski, talijanski, njemački i arapski su moji jezici…

A vjerujem da nisu jedini koje ću govoriti.

Za mnom je jedna dugogodišnja bračna zajednica, iz koje su nastali dvoje danas mladih ljudi na svojim putevima…

Ispred mene…život…i želja da motiviram i druge da krenu putem svojeg života i onoga što stvarno jesu…

Smatram svojim najvećim vrijednostima vjeru da je sve moguće i kreativno razmišljanje…

A to je vrlo daleko od  prosječnosti…

Vjerujem da mi je upravo moj životni put kreiran kako bih imala dovoljno iskustva i krenula putem svojeg najvećeg talenta – podržati i druge da krenuti svojim putem.

Prosječnost nas drži na mjestu, prosječnost je za mene nemati hrabrosti istražiti sebe i krenuti svojim putem, prosječnost je velika Zona Ugode…teret kojeg dobrovoljno pristajemo nositi, bijeg od nas samih…

Jer u svakom od nas se krije fantastičnost, originalnost, nešto sasvim suprutno od prosječnosti…

Pitanje je samo da li jesmo i da li ćemo ikada bit spremni istražiti svoju originalnost, svoju osobnost, svoju ljepotu…

Biti neprosječan je ok…biti neprosječan je u stvari fantastično 🙂

Zastanimo na trenutak, pogledajmo svijet oko sebe..prirodu…da li u jednom trenutku možemo osjetiti energiju prosječnosti? Ili osjećamo energiju magičnosti, ljepote, ostavrivanja?

I mi smo dio toga.

Provjerite…jer …sami birate gdje stojite, a ako danas smatrate da nemate ništa posebno, da je Vaš život prosječan i dosadan…vrlo rado ću Vam pomoći vidjeti drugu sliku…jer kad odmakneš STRAH i živiš život iz LJUBAVI, u svakome vidiš onaj mogući i neostvareni potencijal 🙂

 

  • Ovo je provjera protiv spama.